Јаков - Репозиторијум Криминалистичко-полицијског универзитета
Криминалистичко-полицијски универзитет
    • English
    • Српски
    • Српски (Serbia)
  • Српски (ћирилица) 
    • Енглески
    • Српски (ћирилица)
    • Српски (латиница)
  • Пријава
Преглед записа 
  •   Јаков
  • Jakov
  • Radovi istraživača / Researchers' publications
  • Преглед записа
  •   Јаков
  • Jakov
  • Radovi istraživača / Researchers' publications
  • Преглед записа
JavaScript is disabled for your browser. Some features of this site may not work without it.

Counteracting crime through zero tolerance strategy

Suprotstavljanje kriminalitetu strategijom nulte tolerancije

Нема приказа
Аутори
Vuković, Slaviša
Чланак у часопису (Објављена верзија)
Метаподаци
Приказ свих података о документу
Апстракт
During last decade of the Twentieth century a big attention of scientifical vocational and general public was engrossed by Zero-tolerance strategy prior owing to their broadly popularize from superintendents of the New York City Police Department after William Bratton had been appointed for Police Commissar in January 1994. Their intention was to reduce crime rate in the New York City through engagement policemen in repression the most minor offences against public order like graffiti, vandalism, drinking on public place etc. They started from assumption that aggressive and authoritative use of repressive powers by policemen toward offenders of minor offences will prevent crimes and offences with heavy consequences. Although there is no doubt that crime in the New York City was declined and that police activity was affected partly on this, decline of crime can not purely impute to zero-tolerance strategy, because other bigger cities also showed decline of crime rate without use that st...rategy. Except that critics admonishing that zero-tolerance strategy selectively etiquette poor and refuse parts of society, while ignoring crimes of powerful, as well as patrol policemen encouragement to use aggressive tactics (stop and search suspicious persons) can increase risk of police powers abuse and brutality.

Strategija nulte tolerancije (zero-tolerance policing) privukla je tokom poslednje decenije XX veka veliku pažnju naučne, stručne i opšte javnosti prvenstveno zahvaljujući širokom popularisanju od strane rukovodilaca policije grada New York nakon što je William Bratton postavljen na čelo policije januara 1994. godine. Njihova namera bila je da smanje stopu kriminaliteta u gradu angažovanjem pripadnika policije u suzbijanju najsitnijih (minornih) prekršaja protiv javnog reda, kao što su grafiti vandalizam, opijanje na javnom mestu i sl. Pošlo se od pretpostavke da će energična i autoritativna primena represivnih (prinudnih) ovlašćenja od strane pripadnika policije prema učiniocima sitnih prekršaja sprečiti vršenje krivičnih dela i prekršaja sa težim posledicama. Iako nema sumnje da je kriminalitet u New York-u opao i da su aktivnosti policije imale udela u tome, pad kriminaliteta se ipak ne može pripisati isključivo strategiji nulte tolerancije, jer su i drugi veći gradovi u SAD takođe ...pokazali značajan pad stope kriminaliteta bez korišćenja strategije nulte tolerancije. Pored toga kritičari upozoravaju da se strategijom nulte tolerancije selektivno označavaju siromašni i odbačeni delovi društva, dok se ignorišu zločini moćnih, kao i da ohrabrivanje policajaca u patroli da koriste agresivne taktike postupanja (zaustavljanje i pregled sumnjivih lica) može povećati rizik od prekoračenja ovlašćenja i brutalnosti.

Кључне речи:
zero-tolerance strategy / crime control / broken windows theory / Compstat process / police abuse of powers / strategija nulte tolerancije / kontrola kriminaliteta / teorija slomljenih prozora / Compstat proces / prekoračenje ovlašćenja policije
Извор:
Revija za kriminologiju i krivično pravo, 2007, 45, 3, 189-203
Издавач:
  • Udruženje za krivično pravo i kriminologiju i Institut za kriminološka i sociološka istraživanja, Beograd

ISSN: 1820-2969

[ Google Scholar ]
Handle
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_161
URI
http://jakov.kpu.edu.rs/handle/123456789/161
Колекције
  • Radovi istraživača / Researchers' publications
Институција/група
Jakov
TY  - JOUR
AU  - Vuković, Slaviša
PY  - 2007
UR  - http://jakov.kpu.edu.rs/handle/123456789/161
AB  - During last decade of the Twentieth century a big attention of scientifical vocational and general public was engrossed by Zero-tolerance strategy prior owing to their broadly popularize from superintendents of the New York City Police Department after William Bratton had been appointed for Police Commissar in January 1994. Their intention was to reduce crime rate in the New York City through engagement policemen in repression the most minor offences against public order like graffiti, vandalism, drinking on public place etc. They started from assumption that aggressive and authoritative use of repressive powers by policemen toward offenders of minor offences will prevent crimes and offences with heavy consequences. Although there is no doubt that crime in the New York City was declined and that police activity was affected partly on this, decline of crime can not purely impute to zero-tolerance strategy, because other bigger cities also showed decline of crime rate without use that strategy. Except that critics admonishing that zero-tolerance strategy selectively etiquette poor and refuse parts of society, while ignoring crimes of powerful, as well as patrol policemen encouragement to use aggressive tactics (stop and search suspicious persons) can increase risk of police powers abuse and brutality.
AB  - Strategija nulte tolerancije (zero-tolerance policing) privukla je tokom poslednje decenije XX veka veliku pažnju naučne, stručne i opšte javnosti prvenstveno zahvaljujući širokom popularisanju od strane rukovodilaca policije grada New York nakon što je William Bratton postavljen na čelo policije januara 1994. godine. Njihova namera bila je da smanje stopu kriminaliteta u gradu angažovanjem pripadnika policije u suzbijanju najsitnijih (minornih) prekršaja protiv javnog reda, kao što su grafiti vandalizam, opijanje na javnom mestu i sl. Pošlo se od pretpostavke da će energična i autoritativna primena represivnih (prinudnih) ovlašćenja od strane pripadnika policije prema učiniocima sitnih prekršaja sprečiti vršenje krivičnih dela i prekršaja sa težim posledicama. Iako nema sumnje da je kriminalitet u New York-u opao i da su aktivnosti policije imale udela u tome, pad kriminaliteta se ipak ne može pripisati isključivo strategiji nulte tolerancije, jer su i drugi veći gradovi u SAD takođe pokazali značajan pad stope kriminaliteta bez korišćenja strategije nulte tolerancije. Pored toga kritičari upozoravaju da se strategijom nulte tolerancije selektivno označavaju siromašni i odbačeni delovi društva, dok se ignorišu zločini moćnih, kao i da ohrabrivanje policajaca u patroli da koriste agresivne taktike postupanja (zaustavljanje i pregled sumnjivih lica) može povećati rizik od prekoračenja ovlašćenja i brutalnosti.
PB  - Udruženje za krivično pravo i kriminologiju i Institut za kriminološka i sociološka istraživanja, Beograd
T2  - Revija za kriminologiju i krivično pravo
T1  - Counteracting crime through zero tolerance strategy
T1  - Suprotstavljanje kriminalitetu strategijom nulte tolerancije
VL  - 45
IS  - 3
SP  - 189
EP  - 203
UR  - conv_1018
ER  - 
@article{
author = "Vuković, Slaviša",
year = "2007",
abstract = "During last decade of the Twentieth century a big attention of scientifical vocational and general public was engrossed by Zero-tolerance strategy prior owing to their broadly popularize from superintendents of the New York City Police Department after William Bratton had been appointed for Police Commissar in January 1994. Their intention was to reduce crime rate in the New York City through engagement policemen in repression the most minor offences against public order like graffiti, vandalism, drinking on public place etc. They started from assumption that aggressive and authoritative use of repressive powers by policemen toward offenders of minor offences will prevent crimes and offences with heavy consequences. Although there is no doubt that crime in the New York City was declined and that police activity was affected partly on this, decline of crime can not purely impute to zero-tolerance strategy, because other bigger cities also showed decline of crime rate without use that strategy. Except that critics admonishing that zero-tolerance strategy selectively etiquette poor and refuse parts of society, while ignoring crimes of powerful, as well as patrol policemen encouragement to use aggressive tactics (stop and search suspicious persons) can increase risk of police powers abuse and brutality., Strategija nulte tolerancije (zero-tolerance policing) privukla je tokom poslednje decenije XX veka veliku pažnju naučne, stručne i opšte javnosti prvenstveno zahvaljujući širokom popularisanju od strane rukovodilaca policije grada New York nakon što je William Bratton postavljen na čelo policije januara 1994. godine. Njihova namera bila je da smanje stopu kriminaliteta u gradu angažovanjem pripadnika policije u suzbijanju najsitnijih (minornih) prekršaja protiv javnog reda, kao što su grafiti vandalizam, opijanje na javnom mestu i sl. Pošlo se od pretpostavke da će energična i autoritativna primena represivnih (prinudnih) ovlašćenja od strane pripadnika policije prema učiniocima sitnih prekršaja sprečiti vršenje krivičnih dela i prekršaja sa težim posledicama. Iako nema sumnje da je kriminalitet u New York-u opao i da su aktivnosti policije imale udela u tome, pad kriminaliteta se ipak ne može pripisati isključivo strategiji nulte tolerancije, jer su i drugi veći gradovi u SAD takođe pokazali značajan pad stope kriminaliteta bez korišćenja strategije nulte tolerancije. Pored toga kritičari upozoravaju da se strategijom nulte tolerancije selektivno označavaju siromašni i odbačeni delovi društva, dok se ignorišu zločini moćnih, kao i da ohrabrivanje policajaca u patroli da koriste agresivne taktike postupanja (zaustavljanje i pregled sumnjivih lica) može povećati rizik od prekoračenja ovlašćenja i brutalnosti.",
publisher = "Udruženje za krivično pravo i kriminologiju i Institut za kriminološka i sociološka istraživanja, Beograd",
journal = "Revija za kriminologiju i krivično pravo",
title = "Counteracting crime through zero tolerance strategy, Suprotstavljanje kriminalitetu strategijom nulte tolerancije",
volume = "45",
number = "3",
pages = "189-203",
url = "conv_1018"
}
Vuković, S.. (2007). Counteracting crime through zero tolerance strategy. in Revija za kriminologiju i krivično pravo
Udruženje za krivično pravo i kriminologiju i Institut za kriminološka i sociološka istraživanja, Beograd., 45(3), 189-203.
conv_1018
Vuković S. Counteracting crime through zero tolerance strategy. in Revija za kriminologiju i krivično pravo. 2007;45(3):189-203.
conv_1018 .
Vuković, Slaviša, "Counteracting crime through zero tolerance strategy" in Revija za kriminologiju i krivično pravo, 45, no. 3 (2007):189-203,
conv_1018 .

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
О репозиторијуму Јаков | Пошаљите запажања

OpenAIRERCUB
 

 

Комплетан репозиторијумГрупеАуториНасловиТемеОва институцијаАуториНасловиТеме

Статистика

Преглед статистика

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
О репозиторијуму Јаков | Пошаљите запажања

OpenAIRERCUB