Informants as a criminalistic-tactical institute
Informatori kao kriminalističko-taktički institut
Апстракт
The institute of informants has a central place in the corpus of conspiratorial methods of fighting against crime. It is a method of police infiltration into criminal surroundings by making some kind of partnership or cooperation with different categories of people. The main characteristic of this partnership and cooperation is secrecy. It can be said that this method of police work is, above all, the method for collecting important information in order to fight and, more importantly, prevent criminal actions. This method is very simple but, at the same time, very controversial, delicate and subtle. Having in mind the importance of informer in police work, there is a feeling that this problem does not get all the necessary attention it deserves, both in theoretical and in practical sense, as well as in normative sense, especially in our country. Essentially, informers are operational and tactical institute which is used outside the formal criminal procedure, most frequently by the poli...ce, and, as such it is outside the boundaries of law, which does not closely define it. Comparative studies show that in other countries this problem is regulated in more detail, especially in the USA. The institute of informer has achieved a new quality in recent years, especially evidence quality in fighting organized crime. The objective of our work is, as much as it is possible, to theoretically and practically examine the institute of informer, to provide answers for certain ambiguities related to it, especially in light of modern tendencies in criminology. That is why we want to repeat again the truth which is almost forgotten, that the most successful criminologist is the one who has the best informers.
U korpusu konspirativnih metoda suprotstavljanja kriminalitetu, centralno mesto zauzima institut informatora. Reč je o metodu infiltracije policije u kriminalnu sredinu, uspostavljanjem saradničkog odnosa sa raznim kategorijama lica, čija je osnovna karakteristika tajnost saradnje. Stiče se utisak da je ovaj metod kriminalističkog rada i dolaženja do informacija od značaja za sprečavanje i suzbijanje krivičnih dela veoma jednostavan, ali on je itekako složen, kontraverzan, delikatan i suptilan. S obzirom na značaj informatora u kriminalističkom radu, utisak je da se ovoj problematici ne posvećuje ni približna pažnja koju zaslužuje, kako u teorijskom i praktičnom, tako i normativnom smislu, posebno kod nas. Po svojoj prirodi i suštini, informatori su operativno-taktički institut koji se koristi van formalnog krivičnog postupka, najčešće od strane policije, zbog čega je kao takav izvan zakona, koji ga uglavnom ne definiše niti bliže uređuje. Komparativne analize ukazuju da je u drugim dr...žavama ova problematika mnogo detaljnije regulisana nego kod nas, posebno u SAD-u. Poslednjih godina, institut informatori dobija novi kvalitet, pre svega dokazni, u suprotstavljanju organizovanom kriminalitetu. Cilj nam je da u radu, koliko je to moguće s obzirom na obim, teorijski i praktično sagledamo institut informatora, damo odgovor na određene nedoumice u vezi sa njim, posebno u svetlu savremenih tendencija u kriminalistici, te po ko zna koji put ponovimo, pomalo već zaboravljenu istinu, da je najuspešniji kriminalista onaj koji ima najbolje informatore.
Кључне речи:
informant / informer / conspiratorial methods of investigation / partnership cooperation / undercover informing / organized crime / informatori / doušnici / konspirativne istražne metode / saradnički odnos / tajno informisanje / organizovani kriminalitetИзвор:
Bezbednost, Beograd, 2007, 49, 3, 5-34Издавач:
- Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije, Beograd
Институција/група
JakovTY - JOUR AU - Marinković, Darko PY - 2007 UR - http://jakov.kpu.edu.rs/handle/123456789/151 AB - The institute of informants has a central place in the corpus of conspiratorial methods of fighting against crime. It is a method of police infiltration into criminal surroundings by making some kind of partnership or cooperation with different categories of people. The main characteristic of this partnership and cooperation is secrecy. It can be said that this method of police work is, above all, the method for collecting important information in order to fight and, more importantly, prevent criminal actions. This method is very simple but, at the same time, very controversial, delicate and subtle. Having in mind the importance of informer in police work, there is a feeling that this problem does not get all the necessary attention it deserves, both in theoretical and in practical sense, as well as in normative sense, especially in our country. Essentially, informers are operational and tactical institute which is used outside the formal criminal procedure, most frequently by the police, and, as such it is outside the boundaries of law, which does not closely define it. Comparative studies show that in other countries this problem is regulated in more detail, especially in the USA. The institute of informer has achieved a new quality in recent years, especially evidence quality in fighting organized crime. The objective of our work is, as much as it is possible, to theoretically and practically examine the institute of informer, to provide answers for certain ambiguities related to it, especially in light of modern tendencies in criminology. That is why we want to repeat again the truth which is almost forgotten, that the most successful criminologist is the one who has the best informers. AB - U korpusu konspirativnih metoda suprotstavljanja kriminalitetu, centralno mesto zauzima institut informatora. Reč je o metodu infiltracije policije u kriminalnu sredinu, uspostavljanjem saradničkog odnosa sa raznim kategorijama lica, čija je osnovna karakteristika tajnost saradnje. Stiče se utisak da je ovaj metod kriminalističkog rada i dolaženja do informacija od značaja za sprečavanje i suzbijanje krivičnih dela veoma jednostavan, ali on je itekako složen, kontraverzan, delikatan i suptilan. S obzirom na značaj informatora u kriminalističkom radu, utisak je da se ovoj problematici ne posvećuje ni približna pažnja koju zaslužuje, kako u teorijskom i praktičnom, tako i normativnom smislu, posebno kod nas. Po svojoj prirodi i suštini, informatori su operativno-taktički institut koji se koristi van formalnog krivičnog postupka, najčešće od strane policije, zbog čega je kao takav izvan zakona, koji ga uglavnom ne definiše niti bliže uređuje. Komparativne analize ukazuju da je u drugim državama ova problematika mnogo detaljnije regulisana nego kod nas, posebno u SAD-u. Poslednjih godina, institut informatori dobija novi kvalitet, pre svega dokazni, u suprotstavljanju organizovanom kriminalitetu. Cilj nam je da u radu, koliko je to moguće s obzirom na obim, teorijski i praktično sagledamo institut informatora, damo odgovor na određene nedoumice u vezi sa njim, posebno u svetlu savremenih tendencija u kriminalistici, te po ko zna koji put ponovimo, pomalo već zaboravljenu istinu, da je najuspešniji kriminalista onaj koji ima najbolje informatore. PB - Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije, Beograd T2 - Bezbednost, Beograd T1 - Informants as a criminalistic-tactical institute T1 - Informatori kao kriminalističko-taktički institut VL - 49 IS - 3 SP - 5 EP - 34 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_151 ER -
@article{ author = "Marinković, Darko", year = "2007", abstract = "The institute of informants has a central place in the corpus of conspiratorial methods of fighting against crime. It is a method of police infiltration into criminal surroundings by making some kind of partnership or cooperation with different categories of people. The main characteristic of this partnership and cooperation is secrecy. It can be said that this method of police work is, above all, the method for collecting important information in order to fight and, more importantly, prevent criminal actions. This method is very simple but, at the same time, very controversial, delicate and subtle. Having in mind the importance of informer in police work, there is a feeling that this problem does not get all the necessary attention it deserves, both in theoretical and in practical sense, as well as in normative sense, especially in our country. Essentially, informers are operational and tactical institute which is used outside the formal criminal procedure, most frequently by the police, and, as such it is outside the boundaries of law, which does not closely define it. Comparative studies show that in other countries this problem is regulated in more detail, especially in the USA. The institute of informer has achieved a new quality in recent years, especially evidence quality in fighting organized crime. The objective of our work is, as much as it is possible, to theoretically and practically examine the institute of informer, to provide answers for certain ambiguities related to it, especially in light of modern tendencies in criminology. That is why we want to repeat again the truth which is almost forgotten, that the most successful criminologist is the one who has the best informers., U korpusu konspirativnih metoda suprotstavljanja kriminalitetu, centralno mesto zauzima institut informatora. Reč je o metodu infiltracije policije u kriminalnu sredinu, uspostavljanjem saradničkog odnosa sa raznim kategorijama lica, čija je osnovna karakteristika tajnost saradnje. Stiče se utisak da je ovaj metod kriminalističkog rada i dolaženja do informacija od značaja za sprečavanje i suzbijanje krivičnih dela veoma jednostavan, ali on je itekako složen, kontraverzan, delikatan i suptilan. S obzirom na značaj informatora u kriminalističkom radu, utisak je da se ovoj problematici ne posvećuje ni približna pažnja koju zaslužuje, kako u teorijskom i praktičnom, tako i normativnom smislu, posebno kod nas. Po svojoj prirodi i suštini, informatori su operativno-taktički institut koji se koristi van formalnog krivičnog postupka, najčešće od strane policije, zbog čega je kao takav izvan zakona, koji ga uglavnom ne definiše niti bliže uređuje. Komparativne analize ukazuju da je u drugim državama ova problematika mnogo detaljnije regulisana nego kod nas, posebno u SAD-u. Poslednjih godina, institut informatori dobija novi kvalitet, pre svega dokazni, u suprotstavljanju organizovanom kriminalitetu. Cilj nam je da u radu, koliko je to moguće s obzirom na obim, teorijski i praktično sagledamo institut informatora, damo odgovor na određene nedoumice u vezi sa njim, posebno u svetlu savremenih tendencija u kriminalistici, te po ko zna koji put ponovimo, pomalo već zaboravljenu istinu, da je najuspešniji kriminalista onaj koji ima najbolje informatore.", publisher = "Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije, Beograd", journal = "Bezbednost, Beograd", title = "Informants as a criminalistic-tactical institute, Informatori kao kriminalističko-taktički institut", volume = "49", number = "3", pages = "5-34", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_151" }
Marinković, D.. (2007). Informants as a criminalistic-tactical institute. in Bezbednost, Beograd Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije, Beograd., 49(3), 5-34. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_151
Marinković D. Informants as a criminalistic-tactical institute. in Bezbednost, Beograd. 2007;49(3):5-34. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_151 .
Marinković, Darko, "Informants as a criminalistic-tactical institute" in Bezbednost, Beograd, 49, no. 3 (2007):5-34, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_151 .