Avramović, Dragutin

Link to this page

Authority KeyName Variants
e0269bea-3e5f-4ac7-9343-2d516b712c46
  • Avramović, Dragutin (5)
Projects

Author's Bibliography

State of emergency and emergency: Comparative terminological and semantic aspects

Avramović, Dragutin; Mlađan, Dragan

(Univerzitet u Nišu, 2014)

TY  - JOUR
AU  - Avramović, Dragutin
AU  - Mlađan, Dragan
PY  - 2014
UR  - http://jakov.kpu.edu.rs/handle/123456789/581
AB  - The issue of theoretical definition and distinction between a state of emergency and an emergency is made current in recent national and international literature, as well as in different comparative law normative solutions. Considering the usage inconsistencies of the two terms, this paper attempts to highlight the differences between them, as they essentially carry distinctive legal meanings despite their implied lexical and logical similarity. The paper stresses the necessity of their clearer normative distinction in the Serbian Constitution and legislation. It also emphasizes that an emergency may easily turn into a state of emergency, since natural disasters can be used as a reason to declare both an emergency and a state of emergency. As these two states include different legal regimes, they require more precise normative and theoretical definitions.
AB  - Problem teorijskog definisanja i razlikovanja pojmova vanrednog stanja i vanredne situacije je danas aktuelizovan kako u domaćoj, tako i u stranoj literaturi, ali i u različitim uporednopravnim normativnim rešenjima. S obzirom na nedoslednosti u korišćenju ova dva pojma, autori su u meri u kojoj je to bilo moguće, nastojali da podvuku razlike između termina koji se na logičkom i leksičkom nivou mogu podrazumevati, ali koji suštinski nose osobena pravna značenja. Autori ukazuju na nužnost njihovog jasnijeg normativnog razgraničenja u srpskom Ustavu i zakonskim rešenjima. Pri tome, posebno ističu mogućnost da vanredna situacija lako prerasta u vanredno stanje, imajući u vidu činjenicu da prirodne nepogode mogu biti povod proglašenja kako vanredne situacije, tako i vanrednog stanja. S obzirom na to da vanredno stanje i vanredna situacija podrazumevaju različite pravne režime, nužno je njihovo preciznije normativno i teorijsko definisanje.
PB  - Univerzitet u Nišu
T2  - Teme
T1  - State of emergency and emergency: Comparative terminological and semantic aspects
T1  - Vanredno stanje i vanredna situacija - komparativni terminološki i sadržinski aspekti
VL  - 38
IS  - 2
SP  - 767
EP  - 781
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_581
ER  - 
@article{
author = "Avramović, Dragutin and Mlađan, Dragan",
year = "2014",
abstract = "The issue of theoretical definition and distinction between a state of emergency and an emergency is made current in recent national and international literature, as well as in different comparative law normative solutions. Considering the usage inconsistencies of the two terms, this paper attempts to highlight the differences between them, as they essentially carry distinctive legal meanings despite their implied lexical and logical similarity. The paper stresses the necessity of their clearer normative distinction in the Serbian Constitution and legislation. It also emphasizes that an emergency may easily turn into a state of emergency, since natural disasters can be used as a reason to declare both an emergency and a state of emergency. As these two states include different legal regimes, they require more precise normative and theoretical definitions., Problem teorijskog definisanja i razlikovanja pojmova vanrednog stanja i vanredne situacije je danas aktuelizovan kako u domaćoj, tako i u stranoj literaturi, ali i u različitim uporednopravnim normativnim rešenjima. S obzirom na nedoslednosti u korišćenju ova dva pojma, autori su u meri u kojoj je to bilo moguće, nastojali da podvuku razlike između termina koji se na logičkom i leksičkom nivou mogu podrazumevati, ali koji suštinski nose osobena pravna značenja. Autori ukazuju na nužnost njihovog jasnijeg normativnog razgraničenja u srpskom Ustavu i zakonskim rešenjima. Pri tome, posebno ističu mogućnost da vanredna situacija lako prerasta u vanredno stanje, imajući u vidu činjenicu da prirodne nepogode mogu biti povod proglašenja kako vanredne situacije, tako i vanrednog stanja. S obzirom na to da vanredno stanje i vanredna situacija podrazumevaju različite pravne režime, nužno je njihovo preciznije normativno i teorijsko definisanje.",
publisher = "Univerzitet u Nišu",
journal = "Teme",
title = "State of emergency and emergency: Comparative terminological and semantic aspects, Vanredno stanje i vanredna situacija - komparativni terminološki i sadržinski aspekti",
volume = "38",
number = "2",
pages = "767-781",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_581"
}
Avramović, D.,& Mlađan, D.. (2014). State of emergency and emergency: Comparative terminological and semantic aspects. in Teme
Univerzitet u Nišu., 38(2), 767-781.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_581
Avramović D, Mlađan D. State of emergency and emergency: Comparative terminological and semantic aspects. in Teme. 2014;38(2):767-781.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_581 .
Avramović, Dragutin, Mlađan, Dragan, "State of emergency and emergency: Comparative terminological and semantic aspects" in Teme, 38, no. 2 (2014):767-781,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_581 .

Evolution and transformations of human rights

Simović, Darko; Avramović, Dragutin; Jugović, Sreten

(Univerzitet u Nišu, 2013)

TY  - JOUR
AU  - Simović, Darko
AU  - Avramović, Dragutin
AU  - Jugović, Sreten
PY  - 2013
UR  - http://jakov.kpu.edu.rs/handle/123456789/535
AB  - Since their emergence in ancient times - although in rudimentary form - human rights have continually evolved and have undergone multiple transformations. The initial stage in the development of human rights is characterised by their extremely modest and restrictive practice, as well as by the emergence of the first ideas of natural law that did not tend to change the unjust social reality. The stage of institutionalisation, which began in the Middle Ages, is characterised by the struggle to reduce the monarch's absolute power. This process has enabled a gradual recognition of human rights, primarily the guarantees of personal liberty and security. The process of constitutionalization of human rights, which began with glorious revolutions in the USA and France, was inspired by medieval ideas of natural law. At the time, the natural law theories were actualised for the first time in their history. The next stage in the development of human rights occurred after World War II, with the beginning of the process of their internationalisation and the emergence of human rights protection mechanisms at the international level. Nevertheless, in the recent decades of their development, through conversion into an ideology, human rights have increasingly become a means for manipulation. With their relativization and the growing trend of removing the line between rights and morality, there appeared interpretations that could justify (or condemn) very different life situations and thus present the basis for the application of double standards. Accordingly, human rights must be redefined and freed from association with natural law features; otherwise, they will remain a means for manipulation and pursuit of ethically (non)controversial political goals.
AB  - Od njihove pojave, doduše u rudimentarnom obliku, u starom veku, ljudska prava su neprestano evoluirala i višestruko su transformisana. Početnu fazu u razvoju ljudskih prava odlikuje njihova izrazito skromna i restriktivna praksa, kao i nastanak prvih prirodnopravnih ideja koje nisu imale pretenziju da menjaju nepravednu društvenu stvarnost. Fazu institucionalizacije ljudskih prava, započetu u srednjem veku, odlikuje borba za sužavanje monarhove apsolutne vlasti. U tom procesu se postepeno zadobijaju ljudska prava, i to prevashodno garantije lične slobode i bezbednosti. Proces konstitucionalizacije ljudskih prava, započet slavnim revolucijama u SAD i Francuskoj, podstaknut je srednjovekovnim prirodnopravnim idejama. Tada, prvi put u svojoj istoriji, prirodnopravne teorije bivaju otelovljene u stvarnosti. Sledeća faza u njihovom razvoju nastupila je nakon Drugog svetskog rata, kada je došlo do procesa internacionalizacije ljudskih prava i nastanka mehanizama njihove zaštite na međunarodnoj ravni. Međutim, ljudska prava u poslednjim decenijama svog razvoja putem ideologizacije postaju sve više sredstvo manipulacije. Njihovim relativizovanjem, kao i sve prisutnijim trendom brisanja granica između prava i morala, javljaju se interpretacije koje mogu opravdati (ili osuditi) veoma različite životne situacije i tako predstavljati podlogu za primenu dvostrukih standarda. Upravo iz tog razloga, ljudska prava moraju biti redefinisana i oslobođena svih prirodnopravnih primesa, jer će, u suprotnom, ona i dalje ostati sredstvo za manipulisanje i ostvarivanje moralno (ne)spornih političkih ciljeva.
PB  - Univerzitet u Nišu
T2  - Teme
T1  - Evolution and transformations of human rights
T1  - Evolucija i preobražaji ljudskih prava
VL  - 37
IS  - 4
SP  - 1527
EP  - 1553
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_535
ER  - 
@article{
author = "Simović, Darko and Avramović, Dragutin and Jugović, Sreten",
year = "2013",
abstract = "Since their emergence in ancient times - although in rudimentary form - human rights have continually evolved and have undergone multiple transformations. The initial stage in the development of human rights is characterised by their extremely modest and restrictive practice, as well as by the emergence of the first ideas of natural law that did not tend to change the unjust social reality. The stage of institutionalisation, which began in the Middle Ages, is characterised by the struggle to reduce the monarch's absolute power. This process has enabled a gradual recognition of human rights, primarily the guarantees of personal liberty and security. The process of constitutionalization of human rights, which began with glorious revolutions in the USA and France, was inspired by medieval ideas of natural law. At the time, the natural law theories were actualised for the first time in their history. The next stage in the development of human rights occurred after World War II, with the beginning of the process of their internationalisation and the emergence of human rights protection mechanisms at the international level. Nevertheless, in the recent decades of their development, through conversion into an ideology, human rights have increasingly become a means for manipulation. With their relativization and the growing trend of removing the line between rights and morality, there appeared interpretations that could justify (or condemn) very different life situations and thus present the basis for the application of double standards. Accordingly, human rights must be redefined and freed from association with natural law features; otherwise, they will remain a means for manipulation and pursuit of ethically (non)controversial political goals., Od njihove pojave, doduše u rudimentarnom obliku, u starom veku, ljudska prava su neprestano evoluirala i višestruko su transformisana. Početnu fazu u razvoju ljudskih prava odlikuje njihova izrazito skromna i restriktivna praksa, kao i nastanak prvih prirodnopravnih ideja koje nisu imale pretenziju da menjaju nepravednu društvenu stvarnost. Fazu institucionalizacije ljudskih prava, započetu u srednjem veku, odlikuje borba za sužavanje monarhove apsolutne vlasti. U tom procesu se postepeno zadobijaju ljudska prava, i to prevashodno garantije lične slobode i bezbednosti. Proces konstitucionalizacije ljudskih prava, započet slavnim revolucijama u SAD i Francuskoj, podstaknut je srednjovekovnim prirodnopravnim idejama. Tada, prvi put u svojoj istoriji, prirodnopravne teorije bivaju otelovljene u stvarnosti. Sledeća faza u njihovom razvoju nastupila je nakon Drugog svetskog rata, kada je došlo do procesa internacionalizacije ljudskih prava i nastanka mehanizama njihove zaštite na međunarodnoj ravni. Međutim, ljudska prava u poslednjim decenijama svog razvoja putem ideologizacije postaju sve više sredstvo manipulacije. Njihovim relativizovanjem, kao i sve prisutnijim trendom brisanja granica između prava i morala, javljaju se interpretacije koje mogu opravdati (ili osuditi) veoma različite životne situacije i tako predstavljati podlogu za primenu dvostrukih standarda. Upravo iz tog razloga, ljudska prava moraju biti redefinisana i oslobođena svih prirodnopravnih primesa, jer će, u suprotnom, ona i dalje ostati sredstvo za manipulisanje i ostvarivanje moralno (ne)spornih političkih ciljeva.",
publisher = "Univerzitet u Nišu",
journal = "Teme",
title = "Evolution and transformations of human rights, Evolucija i preobražaji ljudskih prava",
volume = "37",
number = "4",
pages = "1527-1553",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_535"
}
Simović, D., Avramović, D.,& Jugović, S.. (2013). Evolution and transformations of human rights. in Teme
Univerzitet u Nišu., 37(4), 1527-1553.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_535
Simović D, Avramović D, Jugović S. Evolution and transformations of human rights. in Teme. 2013;37(4):1527-1553.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_535 .
Simović, Darko, Avramović, Dragutin, Jugović, Sreten, "Evolution and transformations of human rights" in Teme, 37, no. 4 (2013):1527-1553,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_535 .

Universalization and/or ideologization of human rights?

Avramović, Dragutin; Simović, Darko

(Institut za političke studije, Beograd, 2012)

TY  - JOUR
AU  - Avramović, Dragutin
AU  - Simović, Darko
PY  - 2012
UR  - http://jakov.kpu.edu.rs/handle/123456789/492
AB  - The goal of this paper is to analyze transformations of human rights in contemporary societies, as a result of intricacy of law and moral. Human rights, derived from the noble idea of natural rights, are becoming today an instrument of global politics with covert totalitarian tendencies. Most of contemporary wars are led with an excuse of universalization of human rights and spreading of concept of 'good governance'. Ideological nature of human rights, which is visible in unidirectional understanding and spreading the idea of ‘good’ life, is entirely evident. The authors, after analyzing and criticizing unselective transplanting and 'value burdening' of the notion of human rights in the Constitution of the Republic of Serbia, take a position of moral relativism of human rights, which would best suite to contemporary pluralistic societies.
AB  - U ovom radu autori analiziraju preobražaje ljudskih prava u savremenom društvu, koji predstavljaju posledicu isprepletenosti prava i morala. Ljudska prava, koja su izrasla iz plemenite ideje prirodnih prava, danas sve više postaju sredstvo vođenja svetske politike, sa skrivenim totalitarnim tendencijama. Pod izgovorom univerzalizacije ljudskih prava i širenja koncepta 'dobre vladavine' vodi se najveći broj ratova današnjice. Ideološki karakter ljudskih prava, koji se ogleda u jednosmernom razumevanju i širenju ideje 'dobrog' života, je potpuno primetan, a ponekad i ogoljen. Nakon analize i kritike neselektivnog preuzimanja i vrednosnog punjenja pojma ljudskih prava u Ustavu Republike Srbije, autori zastupaju stanovište moralnog (vrednosnog) relativizma u odnosu na ljudska prava, koje bi najbolje odgovaralo savremenim pluralističkim društvima.
PB  - Institut za političke studije, Beograd
T2  - Nacionalni interes - časopis za nacionalna i državna pitanja
T1  - Universalization and/or ideologization of human rights?
T1  - Univerzalizacija i/ili ideologizacija ljudskih prava?
VL  - 8
IS  - 2
SP  - 199
EP  - 220
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_492
ER  - 
@article{
author = "Avramović, Dragutin and Simović, Darko",
year = "2012",
abstract = "The goal of this paper is to analyze transformations of human rights in contemporary societies, as a result of intricacy of law and moral. Human rights, derived from the noble idea of natural rights, are becoming today an instrument of global politics with covert totalitarian tendencies. Most of contemporary wars are led with an excuse of universalization of human rights and spreading of concept of 'good governance'. Ideological nature of human rights, which is visible in unidirectional understanding and spreading the idea of ‘good’ life, is entirely evident. The authors, after analyzing and criticizing unselective transplanting and 'value burdening' of the notion of human rights in the Constitution of the Republic of Serbia, take a position of moral relativism of human rights, which would best suite to contemporary pluralistic societies., U ovom radu autori analiziraju preobražaje ljudskih prava u savremenom društvu, koji predstavljaju posledicu isprepletenosti prava i morala. Ljudska prava, koja su izrasla iz plemenite ideje prirodnih prava, danas sve više postaju sredstvo vođenja svetske politike, sa skrivenim totalitarnim tendencijama. Pod izgovorom univerzalizacije ljudskih prava i širenja koncepta 'dobre vladavine' vodi se najveći broj ratova današnjice. Ideološki karakter ljudskih prava, koji se ogleda u jednosmernom razumevanju i širenju ideje 'dobrog' života, je potpuno primetan, a ponekad i ogoljen. Nakon analize i kritike neselektivnog preuzimanja i vrednosnog punjenja pojma ljudskih prava u Ustavu Republike Srbije, autori zastupaju stanovište moralnog (vrednosnog) relativizma u odnosu na ljudska prava, koje bi najbolje odgovaralo savremenim pluralističkim društvima.",
publisher = "Institut za političke studije, Beograd",
journal = "Nacionalni interes - časopis za nacionalna i državna pitanja",
title = "Universalization and/or ideologization of human rights?, Univerzalizacija i/ili ideologizacija ljudskih prava?",
volume = "8",
number = "2",
pages = "199-220",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_492"
}
Avramović, D.,& Simović, D.. (2012). Universalization and/or ideologization of human rights?. in Nacionalni interes - časopis za nacionalna i državna pitanja
Institut za političke studije, Beograd., 8(2), 199-220.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_492
Avramović D, Simović D. Universalization and/or ideologization of human rights?. in Nacionalni interes - časopis za nacionalna i državna pitanja. 2012;8(2):199-220.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_492 .
Avramović, Dragutin, Simović, Darko, "Universalization and/or ideologization of human rights?" in Nacionalni interes - časopis za nacionalna i državna pitanja, 8, no. 2 (2012):199-220,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_492 .

People as the holder and performer of sovereignty: Reanimation of direct democracy

Avramović, Dragutin; Simović, Darko

(Institut za političke studije, Beograd, 2012)

TY  - JOUR
AU  - Avramović, Dragutin
AU  - Simović, Darko
PY  - 2012
UR  - http://jakov.kpu.edu.rs/handle/123456789/447
AB  - The authors examine possibility of direct democracy revival in contemporary environment. Based upon thought that performance of sovereign power should not be placed too far from the people as the real holder of sovereignty, they foster idea of a wider use of institutions typical for direct democracy. They suggest that it might be the first step towards revitalization of ancient Athenian type of democracy in new circumstances. Along with the fast technological development and expansion of new information technologies, technical limitations are not a vast obstacle anymore in establishing something what could be qualified as an 'electronic agora'. Electronic popular initiatives and electronic referendums could be become quick, efficient and inexpensive modes in acquiring social consensus upon the most important legal and political issues. The authors hold that a kind of Rousseau’s social contract could have a chance to be realized in a cyber space, through a kind of cyber ecclesia.
AB  - Autori u radu razmatraju mogućnost ponovnog oživljavanja neposredne demokratije u savremenim uslovima. Polazeći od ideje da se vršenje suverene vlasti ne sme suviše udaljiti od naroda kao stvarnog nosioca suverenosti, autori se zalažu za širu upotrebu institucija neposredne demokratije, što bi moglo predstavljati samo prvi korak ka revitalizaciji neposredne antičke demokratije atinskog tipa, ali u drugačijim okolnostima. Uz ubrzani tehnološki razvoj i napredovanje informacionih tehnologija, tehnička ograničenja ne predstavljaju više veliku prepreku uspostavljanju onoga što se može nazvati 'elektronska agora'. Elektronske narodne inicijative i elektronski referendumi bi mogli postati brz, efikasan i jeftin način postizanja društvenog konsensusa oko najvažnijih pravnih i politički pitanja. Autori stoje na stanovištu da bi jedan oblik Rusoovog društvenog ugovora danas možda mogao zaživeti u sajber prostoru, u nekoj vrsti sajber eklezije.
PB  - Institut za političke studije, Beograd
T2  - Srpska politička misao
T1  - People as the holder and performer of sovereignty: Reanimation of direct democracy
T1  - Narod kao nosilac i vršilac suverenosti - reanimacija neposredne demokratije
IS  - 4
SP  - 213
EP  - 231
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_447
ER  - 
@article{
author = "Avramović, Dragutin and Simović, Darko",
year = "2012",
abstract = "The authors examine possibility of direct democracy revival in contemporary environment. Based upon thought that performance of sovereign power should not be placed too far from the people as the real holder of sovereignty, they foster idea of a wider use of institutions typical for direct democracy. They suggest that it might be the first step towards revitalization of ancient Athenian type of democracy in new circumstances. Along with the fast technological development and expansion of new information technologies, technical limitations are not a vast obstacle anymore in establishing something what could be qualified as an 'electronic agora'. Electronic popular initiatives and electronic referendums could be become quick, efficient and inexpensive modes in acquiring social consensus upon the most important legal and political issues. The authors hold that a kind of Rousseau’s social contract could have a chance to be realized in a cyber space, through a kind of cyber ecclesia., Autori u radu razmatraju mogućnost ponovnog oživljavanja neposredne demokratije u savremenim uslovima. Polazeći od ideje da se vršenje suverene vlasti ne sme suviše udaljiti od naroda kao stvarnog nosioca suverenosti, autori se zalažu za širu upotrebu institucija neposredne demokratije, što bi moglo predstavljati samo prvi korak ka revitalizaciji neposredne antičke demokratije atinskog tipa, ali u drugačijim okolnostima. Uz ubrzani tehnološki razvoj i napredovanje informacionih tehnologija, tehnička ograničenja ne predstavljaju više veliku prepreku uspostavljanju onoga što se može nazvati 'elektronska agora'. Elektronske narodne inicijative i elektronski referendumi bi mogli postati brz, efikasan i jeftin način postizanja društvenog konsensusa oko najvažnijih pravnih i politički pitanja. Autori stoje na stanovištu da bi jedan oblik Rusoovog društvenog ugovora danas možda mogao zaživeti u sajber prostoru, u nekoj vrsti sajber eklezije.",
publisher = "Institut za političke studije, Beograd",
journal = "Srpska politička misao",
title = "People as the holder and performer of sovereignty: Reanimation of direct democracy, Narod kao nosilac i vršilac suverenosti - reanimacija neposredne demokratije",
number = "4",
pages = "213-231",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_447"
}
Avramović, D.,& Simović, D.. (2012). People as the holder and performer of sovereignty: Reanimation of direct democracy. in Srpska politička misao
Institut za političke studije, Beograd.(4), 213-231.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_447
Avramović D, Simović D. People as the holder and performer of sovereignty: Reanimation of direct democracy. in Srpska politička misao. 2012;(4):213-231.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_447 .
Avramović, Dragutin, Simović, Darko, "People as the holder and performer of sovereignty: Reanimation of direct democracy" in Srpska politička misao, no. 4 (2012):213-231,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_447 .

Uvođenje vanrednog stanja prema Ustavu Republike Srbije iz 2006. godine

Avramović, Dragutin

(Beograd : Kriminalističko-policijska akademija, 2010)

TY  - JOUR
AU  - Avramović, Dragutin
PY  - 2010
UR  - http://jakov.kpu.edu.rs/handle/123456789/1148
AB  - Vanredno stanje predstavlja neredovnu, izuzetnu situaciju u kojoj se
mogu naći i najdemokratskije države. U takvim okolnostima obično se poziva na
staro pravilo da je spas naroda (države) najviši zakon. Ipak, s obzirom na to da je
tada, zbog višeg razloga (opstanak države), neophodan izvestan stepen
koncentracije vlasti u rukama egzekutive, što neminovno otvara mogućnost
zloupotreba, ustavotvorci moraju biti vrlo pažljivi prilikom normiranja ovako
osetljivog pitanja. Centralni deo rada ukazuje na prednosti i mane sadašnjeg
ustavnog rešenja u Srbiji, prvenstveno u odnosu na način uvođenja vanrednog
stanja postavljen u Ustavu Srbije iz 1990. godine. U nekadašnjem srpskom ustavu
predsednik Republike je bio ovlašćen za donošenje odluke o vanrednom stanju,
što je danas u nadležnosti Narodne skupštine, koja je nesumnjivo najpotpuniji i
najbolji reprezent narodne volje. Međutim, pitanje efikasnosti odlučivanja i brzine
reagovanja u toj delikatnoj stvari i dalje ostaje sporno. Pored izvesnih
nedoslednosti, pa čak možda i omaški, postojeći Ustav Republike Srbije iz 2006.
godine ipak u osnovi pokazuje demokratska nastojanja da se donošenje odluke o
uvođenju vanrednog stanja višestruko osigura, a pogotovo da se u vreme važenja
vanrednog stanja u potpunosti poštuju ljudska prava u skladu sa preuzetim
međunarodnim obavezama.
AB  - State of emergency marks an irregular, exceptional situation, which potentially
may hit the most democratic countries as well. Since ancient times, under those
circumstances, the rule salus populi suprema lex (safety of the people is supreme
demand) is applied and used as an excuse. However, as under those circumstances
a kind of concentration of power within the executive branch is unavoidable, there
is a need to have very cautiously measured constitutional norms regulating that
balance. The main goal of this paper is to examine advantages and shortcomings
of the current regulation of that issue in Serbia according to the 2006 Constitution,
particularly in connection with the previous, 1990 Constitution and the
experience of introducing state of emergency in the country. According to the
previous Serbian Constitution, President of the Republic was engaged to
introduce the state of emergency, while according to the current one, that decision
was moved into hands of the National Assembly – which is undeniably the best
and the most prominent representative of the will of the people. However, the
issue of efficiency and properly quick reaction is at stake. Although the existing
2006 Constitution has some inconsistencies, and even more some omissions, it
basically reflects democratic tendencies to secure in many ways the decision on
emergency state introduction, and particularly to ensure respect of the human
rights during the state of emergency in compliance with the established
international obligations.
PB  - Beograd : Kriminalističko-policijska akademija
T2  - NBP : Journal of criminalistics and law = Žurnal za kriminalistiku i pravo
T1  - Uvođenje vanrednog stanja prema Ustavu Republike Srbije iz 2006. godine
T1  - Declaration of state of emergency according to 2006 Constitution of the Republic of Serbia
VL  - 15
IS  - 2
SP  - 127
EP  - 135
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_1148
ER  - 
@article{
author = "Avramović, Dragutin",
year = "2010",
abstract = "Vanredno stanje predstavlja neredovnu, izuzetnu situaciju u kojoj se
mogu naći i najdemokratskije države. U takvim okolnostima obično se poziva na
staro pravilo da je spas naroda (države) najviši zakon. Ipak, s obzirom na to da je
tada, zbog višeg razloga (opstanak države), neophodan izvestan stepen
koncentracije vlasti u rukama egzekutive, što neminovno otvara mogućnost
zloupotreba, ustavotvorci moraju biti vrlo pažljivi prilikom normiranja ovako
osetljivog pitanja. Centralni deo rada ukazuje na prednosti i mane sadašnjeg
ustavnog rešenja u Srbiji, prvenstveno u odnosu na način uvođenja vanrednog
stanja postavljen u Ustavu Srbije iz 1990. godine. U nekadašnjem srpskom ustavu
predsednik Republike je bio ovlašćen za donošenje odluke o vanrednom stanju,
što je danas u nadležnosti Narodne skupštine, koja je nesumnjivo najpotpuniji i
najbolji reprezent narodne volje. Međutim, pitanje efikasnosti odlučivanja i brzine
reagovanja u toj delikatnoj stvari i dalje ostaje sporno. Pored izvesnih
nedoslednosti, pa čak možda i omaški, postojeći Ustav Republike Srbije iz 2006.
godine ipak u osnovi pokazuje demokratska nastojanja da se donošenje odluke o
uvođenju vanrednog stanja višestruko osigura, a pogotovo da se u vreme važenja
vanrednog stanja u potpunosti poštuju ljudska prava u skladu sa preuzetim
međunarodnim obavezama., State of emergency marks an irregular, exceptional situation, which potentially
may hit the most democratic countries as well. Since ancient times, under those
circumstances, the rule salus populi suprema lex (safety of the people is supreme
demand) is applied and used as an excuse. However, as under those circumstances
a kind of concentration of power within the executive branch is unavoidable, there
is a need to have very cautiously measured constitutional norms regulating that
balance. The main goal of this paper is to examine advantages and shortcomings
of the current regulation of that issue in Serbia according to the 2006 Constitution,
particularly in connection with the previous, 1990 Constitution and the
experience of introducing state of emergency in the country. According to the
previous Serbian Constitution, President of the Republic was engaged to
introduce the state of emergency, while according to the current one, that decision
was moved into hands of the National Assembly – which is undeniably the best
and the most prominent representative of the will of the people. However, the
issue of efficiency and properly quick reaction is at stake. Although the existing
2006 Constitution has some inconsistencies, and even more some omissions, it
basically reflects democratic tendencies to secure in many ways the decision on
emergency state introduction, and particularly to ensure respect of the human
rights during the state of emergency in compliance with the established
international obligations.",
publisher = "Beograd : Kriminalističko-policijska akademija",
journal = "NBP : Journal of criminalistics and law = Žurnal za kriminalistiku i pravo",
title = "Uvođenje vanrednog stanja prema Ustavu Republike Srbije iz 2006. godine, Declaration of state of emergency according to 2006 Constitution of the Republic of Serbia",
volume = "15",
number = "2",
pages = "127-135",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_1148"
}
Avramović, D.. (2010). Uvođenje vanrednog stanja prema Ustavu Republike Srbije iz 2006. godine. in NBP : Journal of criminalistics and law = Žurnal za kriminalistiku i pravo
Beograd : Kriminalističko-policijska akademija., 15(2), 127-135.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_1148
Avramović D. Uvođenje vanrednog stanja prema Ustavu Republike Srbije iz 2006. godine. in NBP : Journal of criminalistics and law = Žurnal za kriminalistiku i pravo. 2010;15(2):127-135.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_1148 .
Avramović, Dragutin, "Uvođenje vanrednog stanja prema Ustavu Republike Srbije iz 2006. godine" in NBP : Journal of criminalistics and law = Žurnal za kriminalistiku i pravo, 15, no. 2 (2010):127-135,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_1148 .