Negotiation as means of liberating hostages
Pregovarački način oslobađanja talaca
Abstract
Negotiations, as well as other modes of liberating hostages, have a tripod structure, which consists of an initial point, procedure and means. Each of these elements is analyzed separately and, in its own way, each contributes to proving or negating the existence of this mode of hostage rescuing and the need for its implementation. The aforementioned considerations are supported by an analysis of historical and geographic occurrence of hostage negotiations. Finally, appropriate arguments are given in favor of choosing negotiating as a way to free hostages on the basis of evaluations of experts. The analysis of numerous indicators of validity of negotiations as means of liberating hostages closes with a conclusion.
Pregovori, kao i svi ostali načini oslobađanja talaca imaju trodelnu strukturu, koju čine polazište, postupak i sredstvo. Svaki od elemenata razmatrane strukture posebno se analizira i na svoj način doprinosi potvrdi ili negiranju postojanja ovoga načina oslobađanja talaca i potrebe za njegovom primenom. Navedenom razmatranju doprinosi i analiza sadržaja na temu istorijske i geografske zastupljenosti talačkog pregovaranja. Najzad odgovarujuća argumentacija valjanosti izbora pregovora kao načina oslobađanja talaca daje se i na osnovu vrednosnih sudova stručnjaka. Analiza brojnih pokazatelja valjanosti pregovora kao načina oslobađanja talaca završava zaključkom.
Keywords:
hostage rescuing / negotiations / negotiating teams / oslobađanje talaca / pregovori / pregovaračke grupeSource:
Bezbednost, Beograd, 2003, 45, 2, 224-250Publisher:
- Beograd : Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije