The application of problem-oriented policing to crime prevention
Primena problemski-orjentisanog pristupa u prevenciji kriminaliteta
Апстракт
Criticizing adherents of the community policing strategy because of dealing to much with problem-solving efforts of the police and less with the final results of its application, Herman Goldstein developed at the end of 1970’s a new approach named problem-oriented policing. It is a proactive pattern of police action which the main objective is to detect problems beyond criminal offences, violations and other socially harmful phenomena requiring police intervention. The objective of such an approach is to minimize the opportunity that police officers should go several times to the same locations within their community to cope with the same problems. The efficiency of problem-oriented policing primarily depends on three key factors working within the police organization: management, organizational structure and internal informing and reporting. The well-known patterns of problem-oriented policing are showed at the end of this paper.
Kritikujući pristalice strategije policije u lokalnoj zajednici da se previše bave načinom na koji policija rešava probleme, a manje krajnjim rezultatima koji se postižu njenom primenom, Herman Goldstein je krajem 70-tih godina XX veka razvio problemski-orjentisan pristup. U pitanju je proaktivan model postupanja policije koji ima za cilj otkrivanje problema u pozadini krivičnih dela, prekršaja i drugih društveno negativnih pojava koje zahtevaju intervenciju policije. Cilj takvog pristupa jeste smanjivanje mogućnosti da pripadnici policije više puta posećuju ista područja u lokalnoj zajednici kako bi se bavili istim problemima. Efikasnost problemski-orjentisanog pristupa prvenstveno zavisi od tri ključna faktora koji deluju unutar policijske organizacije: rukovođenja, organizacione strukture i procesa internog informisanja i izveštavanja. Na kraju rada prikazani su poznatiji modeli rešavanja problema u lokalnoj zajednici (SARA, CAPRA, KRA).
Кључне речи:
community policing strategy / problem-oriented policing / crime prevention / relations between the police and citizens / problem-solving patterns / strategija policijske delatnosti u lokalnoj zajednici / problemski-orjentisan pristup / prevencija kriminaliteta / odnosi policije i građana / modeli za rešavanje problemaИзвор:
Revija za kriminologiju i krivično pravo, 2004, 42, 2, 127-140Издавач:
- Udruženje za krivično pravo i kriminologiju i Institut za kriminološka i sociološka istraživanja, Beograd
Институција/група
JakovTY - JOUR AU - Vuković, Slaviša PY - 2004 UR - http://jakov.kpu.edu.rs/handle/123456789/76 AB - Criticizing adherents of the community policing strategy because of dealing to much with problem-solving efforts of the police and less with the final results of its application, Herman Goldstein developed at the end of 1970’s a new approach named problem-oriented policing. It is a proactive pattern of police action which the main objective is to detect problems beyond criminal offences, violations and other socially harmful phenomena requiring police intervention. The objective of such an approach is to minimize the opportunity that police officers should go several times to the same locations within their community to cope with the same problems. The efficiency of problem-oriented policing primarily depends on three key factors working within the police organization: management, organizational structure and internal informing and reporting. The well-known patterns of problem-oriented policing are showed at the end of this paper. AB - Kritikujući pristalice strategije policije u lokalnoj zajednici da se previše bave načinom na koji policija rešava probleme, a manje krajnjim rezultatima koji se postižu njenom primenom, Herman Goldstein je krajem 70-tih godina XX veka razvio problemski-orjentisan pristup. U pitanju je proaktivan model postupanja policije koji ima za cilj otkrivanje problema u pozadini krivičnih dela, prekršaja i drugih društveno negativnih pojava koje zahtevaju intervenciju policije. Cilj takvog pristupa jeste smanjivanje mogućnosti da pripadnici policije više puta posećuju ista područja u lokalnoj zajednici kako bi se bavili istim problemima. Efikasnost problemski-orjentisanog pristupa prvenstveno zavisi od tri ključna faktora koji deluju unutar policijske organizacije: rukovođenja, organizacione strukture i procesa internog informisanja i izveštavanja. Na kraju rada prikazani su poznatiji modeli rešavanja problema u lokalnoj zajednici (SARA, CAPRA, KRA). PB - Udruženje za krivično pravo i kriminologiju i Institut za kriminološka i sociološka istraživanja, Beograd T2 - Revija za kriminologiju i krivično pravo T1 - The application of problem-oriented policing to crime prevention T1 - Primena problemski-orjentisanog pristupa u prevenciji kriminaliteta VL - 42 IS - 2 SP - 127 EP - 140 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_76 ER -
@article{ author = "Vuković, Slaviša", year = "2004", abstract = "Criticizing adherents of the community policing strategy because of dealing to much with problem-solving efforts of the police and less with the final results of its application, Herman Goldstein developed at the end of 1970’s a new approach named problem-oriented policing. It is a proactive pattern of police action which the main objective is to detect problems beyond criminal offences, violations and other socially harmful phenomena requiring police intervention. The objective of such an approach is to minimize the opportunity that police officers should go several times to the same locations within their community to cope with the same problems. The efficiency of problem-oriented policing primarily depends on three key factors working within the police organization: management, organizational structure and internal informing and reporting. The well-known patterns of problem-oriented policing are showed at the end of this paper., Kritikujući pristalice strategije policije u lokalnoj zajednici da se previše bave načinom na koji policija rešava probleme, a manje krajnjim rezultatima koji se postižu njenom primenom, Herman Goldstein je krajem 70-tih godina XX veka razvio problemski-orjentisan pristup. U pitanju je proaktivan model postupanja policije koji ima za cilj otkrivanje problema u pozadini krivičnih dela, prekršaja i drugih društveno negativnih pojava koje zahtevaju intervenciju policije. Cilj takvog pristupa jeste smanjivanje mogućnosti da pripadnici policije više puta posećuju ista područja u lokalnoj zajednici kako bi se bavili istim problemima. Efikasnost problemski-orjentisanog pristupa prvenstveno zavisi od tri ključna faktora koji deluju unutar policijske organizacije: rukovođenja, organizacione strukture i procesa internog informisanja i izveštavanja. Na kraju rada prikazani su poznatiji modeli rešavanja problema u lokalnoj zajednici (SARA, CAPRA, KRA).", publisher = "Udruženje za krivično pravo i kriminologiju i Institut za kriminološka i sociološka istraživanja, Beograd", journal = "Revija za kriminologiju i krivično pravo", title = "The application of problem-oriented policing to crime prevention, Primena problemski-orjentisanog pristupa u prevenciji kriminaliteta", volume = "42", number = "2", pages = "127-140", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_76" }
Vuković, S.. (2004). The application of problem-oriented policing to crime prevention. in Revija za kriminologiju i krivično pravo Udruženje za krivično pravo i kriminologiju i Institut za kriminološka i sociološka istraživanja, Beograd., 42(2), 127-140. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_76
Vuković S. The application of problem-oriented policing to crime prevention. in Revija za kriminologiju i krivično pravo. 2004;42(2):127-140. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_76 .
Vuković, Slaviša, "The application of problem-oriented policing to crime prevention" in Revija za kriminologiju i krivično pravo, 42, no. 2 (2004):127-140, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jakov_76 .