Mistake of fact in English law

Abstract

English law, practice and theory differentiate mistake of law and mistake of fact and a criterion for this demarcation is a matter referred to a wrong assumption of the perpetrator. Mistake of fact is the basis which excludes the existence of the offence. According to the traditional view, the defendant may be released only if the mistake is reasonably grounded, but in current practice and theory prevails subjective notion of mistake, according to which it is enough that a perpetrator honestly believes in the existence of relevant facts. The author has tried to answer the question, under what circumstances the defendant may rely on mistake, i.e. why a mistake of fact which is based on reasonable grounds may be relevant to criminal law.

U uvodnim izlaganjima pojmovno su razgraničene zabluda o činjenicama i pravna zabluda u engleskom pravu. Međutim, predmet rada je razmatranje stvarne zablude ili zablude o činjenicama. U prvom delu rada autor će predstaviti dve različite koncepcije tog instituta: objektivnu i subjektivnu. S obzirom na to da je reč o suprotstavljenim shvatanjima, biće izneti i argumenti koje ističu zastupnici kako prvog, tako i drugog gledišta. Na kraju će biti obrazloženo neslaganje sa stanovištem koje preovladava, a prema kome je za oslobađanje optuženog dovoljno da on iskreno veruje u postojanje relevantnih činjenica, ili da je pogrešna predstava o njima zasnovana na iskrenom uverenju. Posebna pažnja je posvećena pitanju kako kvalifikovati situaciju u kojoj je optuženi bio u zabludi pod uticajem alkohola ili droge.